Dušаnkа Glišоvić Dušаnkа Glišоvić

Dušаnkа Glišоvić

(1937 +2016)

Dušаnkа Glišоvić, 78, passed away in Naples, Florida on Thursday, April 21, 2016. Born on November 7, 1937 in Godacica, Serbia to Milorad and Caja Kostadinovic. May her memory be a blessing. Dearly beloved wife of Milivoje; loving mother of Emina (Tom) Short and Don Glisovich, proud grandmother of Alexandra Short, Helene Short and Tatiana Glisovich. Dušаnkа will be sorely missed by numerous other family members, Kumovi and friends in the Fatherland, the USA, and world-wide. Opelo, (Serbian Orthodox Funeral Service), Saturday, May 7, 2016 12:00 noon at the New Gracanica Serbian Orthodox Monastery, Third Lake, Illinois. After Opelo internment will take place at the New Gracanica Cemetery.

For detailed information please contact:
SVETA GORA FUNERAL HOME, Chicago, tel 773-588-2200.



Photo and Video

CONDOLENCES

Зоран Костадиновић (Крагујевац, Србија)

И ТАКО, НАВРШИЛО СЕ 40 НЕПРЕБОЛНИХ ДАНА ОД КАДА СМО ЈЕ СВИ ПРЕРАНО ИЗГУБИЛИ. НЕКА СЕ ЊЕНА ПРАВЕДНА ДУША СМИРИ У РАЈСКОМ НАСЕЉУ, ГДЕ ПРАВЕДНИЦИ ЗАНАВЕК ПОЧИВАЈУ!

Vesna Arsic (Chicago, Il)

I am saddened to lose my aunt. She left a great legacy.

Zoran Kostadinovic (Kragujevac, Srbija)

Draga naša tetka Dulo, Kada sam Ti uoči Božićnih i Novogdišnjih praznika napisao svojeručno pismo, učinio sam to jer sam znao da ovoga puta nećemo dobiti Tvoju Božićnu čestitku sa najlepšim željama za praznike. Ali ja to tada nisam učinio da bih se sa Tobom oprostio, jer nisam mogao da verujem da Tvoja snažna volja i želja za životom neće pobediti opaku bolest koja Te je sustigla. Želeo sam da Te ohrabrim da izdržiš još jednu tešku bitku i osvojiš još jednu pobedu u svom dinamičnom i ostvarenom životu. Kada si me pozvala i teškim glasom objasnila da si pismo pročitala i potpuno razumela, bio sam i srećan i ponosan, uveren da se loše prognoze Tvojih lekara neće ostvariti i da ćeš još jednom pokazati nadčovečansku moć… Nažalost, bio je to poslednji put da sam Ti čuo glas i bila je to poslednja optimistička vest sa Floride. Teška srca, suznih očiju i skrhan od bola, ovoga puta opraštam se sa Tobom…I to na kako tužan način. Ne mogu Ti doneti ni cvet, zapaliti sveću, poljubiti Krst, celivati Tvoje čelo, Podeliti bol i tugu sa Tvojim najbližima: mužem, ćerkom, sinom, unukama koje si toliko volela i s pravom bila ponosna na njih… Ali ne samo na njih! Vollela si sve dobre ljude, sve prijatelje, sve kolege, sve komšije, svu rodbinu, ne deleći na Glišovićeve i Kostadinoviće.Na neki način Ti si nas sve i okupljala, pa i svi mi koji smoostali ovde u Srbiji, najčešće smo se viđali i najlepše družili kada Ti dođeš u Srbiju. Vraćaju mi se slike iz najranijeg detinjstva kada si još bila u našoj kući, igrala se sa mnom, presvlačila me, vodila kod drugarica u komšiluku, kasnije i na seoske vašare. Osećao sam nekakvu zaštitu i pažnju, koju roditelji, zauzeti poslovima u domaćinstvu i brigom za mlađeg brata, nisu uvek mogli da mi pruže. Sećam se i kada su prosioci došli po Tebe, a ja ostao u suzama, jer otišla je moja draga zaštitnica Duja…Sečam se i kada si došla da se razrušiš za pok. majkom, jer ste već imali rezervisane avionske karte za put u daleku Ameriku. A otuda, radovali smo se svakom Tvom pismu, čitkom, pedantnom, detaljnom….pozdravima za svu rodbinu i sve komšije, koje nikada nisi zaboravila. A tek vaših povremenih dolazaka i Tvojih punih ruku poklona za sve – a nije nas bilo malo tada! Mi, braća i sestre, bili smo ponosni da se pojavimo pred društvom u farmerkama, m Sećam se i Tvog specijalnog dolaska na našu svadbu i malih poklončićima sa Radinim i mojim imenima, za sve goste. A tek Tvog veselja, naročito trećeg dana, kada su muzičari imali „vanredni radni dan“… Sećam se i prvih cvetnih haljinica i prvih lutkica koje si donela našoj Danijeli, i po kojima će Te i ona večno pamtiti, a sa nekima se, nećeš verovati, i sada igraju njene ćerke! Nikada neću, i nikada nećemo zaboraviti poklone i pomoć koju si nam slala u najtežim godinama, surovim 90-tim, kada smo bili pod sankcijama i 1999. kada smo bili žrtve brutalne agresije.Snalazila si se kako si znala i umela, slala po komšijama, prijateljima, u kovertama…možda od svoje dece odvajala! Sva ta sećanja naviru u ovom teškom trenutku i kao jedan životni film prolaze ispred mojih suznih očiju. Ali ostaće i sećanja, ne samo lepe slike, na Tvoj dolazak 2012.god. i zajedničke trenutke u Ribarskoj banji. Pa i na poslednji dolazak jeseni 2014. kada si došla da tečo Milivoje ne bi putovao sam, a ustvari da se pozdraviš sa najstarijom sestrom, tetka Micom. Kada sam vas na povratku ispratio na Aerodromu „Nikola Tesla“ nisam mogao ili nisam želeo da verujem da se više nećemo sresti na tom, pa ni na bilo kom drugom mestu… Ostaju sva ta sećanja, neke zajedničke slike, ručni sat koji i sada sa ponosom nosim, nožići za brijanje kojih još uvek ima, neke farmerke i majice koje još uvek nosim, torbe, haljine, nakit koji si poklanjala Radi, jer si donosila samo najbolje…i činila samo najbolje. Ostaće ta lepa sečanja, ali i neizmerna bol zbog načina na koji smo Te izgubili. Nije Božja pravda da tek tako ode jedna izuzetna osoba. Siguran sam da ćeš ostati u večnom i lepom sećanju Tvojih dražesnih Alexandre, Helene i Tatjane, kao divne bake na koju su bile ponosne i koju neće moći da prežale. A ostaćeš u najlepšim sećanjima i svima nama i svim unučićima ovde. Ostavila si dubok i neizbrisiv trag. Siguran sam da će Gospod biti pravedan i podariti Ti Rajsko naselje – tamo gde samo pravednici počivaju. Počivaj u miru, draga tetka Dulo i nađi svoj mir u zagrljaju svojih najbližih: oca Milorada, majke Caje, jedinog brata Dragana, starije sestre Mice. A dok i mi sami ne krenemo na put bez povratka, na koji Te na ovaj način ispraćamo, imaćeš večno mesto u našim najlepšim sećanjima i našim srcima.. Zbogom, draga naša tetka Dulo – zauvek i uvek, Tvoj Zoran sa svim Kostadinovićima!

Zoran Kostadinovic (Kragujevac, Srbija)

Dragi teco, Emina, Slobodane, Alex, Helene, Tatiana i svi ozalosceni – PRIMITE NASE NAJISKRENIJE I DUBOKO SAUCESCE. Zoran sa porodicom

Nevanka,Beba Toskov (Des Plaines, Il)

Dear Milivoje,Emina,and Slobodane! Please accept my sincerest condolences and Prayers.With deepest Sympathy, Beba with Family

ALEX ILICH (CHICAGO, IL)

I am so sorry for your loss. Please accept my family’s sincerest condolences. Alex Ilich and family

Dusica Golubovic - Price (Scottsdale, Arizona)

Dear Emina, Slobodan and Milivoje! While no word of our can ease your loss, Mother are so precious, the grounding of our being. With deepest Sympathy and Prayers, Dusica with daughters.

Share Your Memories Or Express Your Condolences Below

SEND FLOWERS

SEND FLOWERS