U utorak 15. januara 2008. godine u 57. godini života prestalo je da kuca plemenito srce Đorđija Zelenovića, rodom iz Gackog, od oca Janka i majke Miluše Zelenović. Rodbina i prijatelji su se oprostili od pokojnog Đorđija u subotu, 19. januara 2008. godine od četiri sati posle podne do devet sati uveče u Svetoj Gori, srpskom pravoslavnom pogrebnom zavodu u Čikagu. Pomen je održan u sedam sati uveče u Svetoj Gori. Opelo i sahrana biće obavljeni na groblju u selu Miholjače, opština Gacko u Hercegovini. Duboko ožalošćeni: Sin Peko, ćerka Jalena sa verenikom Markom, brat Milan sa suprugom Radmilom i decom Brankom, Svetlanom, Anicom i Draganom, brat Vesko, snaha Anika sa decom Mirjanom, Milenom , Milušom i Darom, sestra Vukosava sa suprugom Nikolom i sinovima Drganom, Zdravkom, Danilom, ćerkom Mirom, sestra Dragica sa suprugom Jeftom, sestra Dobrica sa suprugom Markom i sinom Milanom, ćerkama Milanom i Ljudmilom kao i ostala mnogobrojna rodbina, kumovi i prijatelji u Otadžbini, Americi i Kanadi. ’’Teška je istina ali je stvarna da se večeras U ime njegove porodice, sina Peka, kćeri Jelene i njenog vjerenika Marka, kao i u ime moje porodice i usvoje lično ime moram oprostiti od dragog ujaka Đorđija Zelenovića. Dragi ujače, draga rodbino, prijatelji i svi vi koji ste došli danas ovdje da se oprostite od mog ujaka i da saučestvujete u bolu i tugi samnom i rodbinom, hvala vam od srca. Hvala ocu Djuri Krošnjaru na preljepim molitvama i ljepim toplim ljućkim rječima. Napisao sam iz svog osjećanja ovih par rečenica. Moj ujak rođen je u Gackom 1951. godine gdje je odrastao do svoje 17. godine. Potom se zapošljava se u Dubrovniku gde ostaje do odlaska na osluženje vojnog roka. Po odsluženju odlazi kod brata, pokojnog Marka, koji je umro 1991. godine od iste bolesti kao i on. Od boleski kojoj nema leka. U Kanadi se Đorđe oženio i dobio dvoje djece, sina Peka i kćerku Jelenu koji ovde sa nama tuguju i oplakuju prerani odlazak svog oca u vječnost. Moj ujak od prvog mog sjećanja od četvrte godine nosio me i vodio sa sobom gdje bi god išao. Kupovao mi što bi ja hteo i što nisam hteo. Ujak moj boraveći i radeći u Kanadi često je zvao telefonom da sazna šta ja radim kao njegov miljenik. Kad sam odrastao, doveo me je kod sebe u Kanadu. Ponosio se samnom i ja sa svojim ujakom, koji mi je bio idol cjelog njegovog zemaljskog života. Bio je i interval da nismo pričali zbog naše tvrdoglavnosti, zato jer smo iste narave. Ali, znam da je za to vreme živio za mene, i da zna sve o meni, i da je rastao od sreće kad čuje dobre stvari o meni. Znao sam ja kao što mnogi ljudi znaju da me mnogo voleo i bio ponosan na mene, kao i ja na njega. Svaka vjest, dobra i loša dešavanja u porodici kod kumova, prijatelja i poznanika pogađala ga je direktno u srce. 1991. razboli se njegov brat Marko, od koga se nije odvajao od prvog do zadnjeg dana života is sa kim je djelio sav bol i saosječanje. Posle Markove smrti dolazi u Čikago gdje je živio par godina. Stekao je nova poznanstva gdje su ga ljudi zavoleli i simpatisali, jer je bio vedra duha, pun šale i humora. Umeo je sve ljude da nasmije i oraspoloži. Negova plemenitost, darežljivost pomoć rodbini bila je velika . Takođe pomagao je komšije i poznanike kao svoje najrođenije. Ujače kad si saznao za svoju bolest pozvao si me među prvima. Srećan sam sto sam bio uz tebe u ovim teškim trenucima što smo ti i ja proveli. Nemogu da kažem da sam djelio tvoj bol sa tobom jer ga nisam pokazivao. Znajući prirodu tvoje bolesti, nisam mogao vjerovati da je tako kobno i pogubno. Svaki dan si se šalio i pričao o budućnosti kao da nisi ni bolestan. Ali na žalost tako se nije završilo. Ovo zadnje vrijeme koje smo proveli zajedno osjećam kao poklon od Boga koji je davao i meni i tebi i kome se molim da te primi i da ti da ono kao što si ti davao i osjećao za druge. Neka ti Bog podari u vječnosti nebesko carstvo. Dragi ujače hvala ti za sve. Pokoj ti ljepoj plemenitoj duši. Počivaj u miru. Još jednom, u ime familije Zelenović, sina Peka, kćeri Jelene, njenog vjerenika Marka, kao i u svoje ime i u ime porodice Janjić, zahvaljujemo ocu Đuri Krošnjaru na njegovim molitvama za pokoj duše našeg dragog oca, brata, ujaka, zeta, kuma i nadasve odanog prijatelja i dobrog čoveka, našeg dragog Djordjija Zelenovića. Takodje zahvaljujemo svima koji su se pridružili ovom tužnom skupu da zajedno na dostojanstven srpski i svetosavski način, u skladu sa našom tradicijom i vekovnim običajima naših predaka ispratimo u Otadžbinu našeg dragog predstavljenog Gospodu Djordjija. Molim Vas da ako imate vremena svratite u restoran Prestige na daću i rakiju i kafu za pokoj Đorđijeve duše.’’ Zdravko Bato Janjić Ova čitulja ostaće zauvek na internetu kao večna uspomena na Đorđija Zelenovića.