За додатне информације можете се обратити СВЕТОЈ ГОРИ, српском православном погребном заводу у Чикагу на телефон 773-588-2200.
Uz pesmicu tvoju i Fickovu “ti si moja čokolada ,ja sam tvoja čokolada…” šaljemo ti večni pozdrav i masemo ka nebu .. ćao deda Miki!
Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide posle. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega. Bole reči koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja… Boli to što znamo da nikada više nećemo biti zajedno, što nećemo da ga vidimo i što neće da nam se javi. Boli to što će svuda da nam fali i što će uvek biti taj neko koji nedostaje… Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt već i život koji je mogao još da traje a ugasio se. Bole pobede podjednako kao porazi, uspesi podjednako kao neuspesi i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno. Kada nam odlazi neko drag, odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao, odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi. I sve boli… Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud? Da li smo pogrešili? Ili, da li je moglo drugačije? A dobro znamo da nije… Boli kada se setimo da ga nema. Boli svako sećanje na njega. Bole fotografije. Bole mesta kojima smo prolazili. Bole reči koje smo rekli. Bole reči koje nismo rekli, a morali smo. Bole njegovi prijatelji. Bole njegove ljubavi. Bole svačije ljubavi kada razmišljamo o njemu. Boli sve što podseća na njega, svaki delić ovog sveta… Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo bol, boli sve drugo. Boli što zauvek nestaje i što ga više nigde neće biti. Boli saznanje da nikada više neće moći da se raduje, da se smeje, mašta, trči, plače, voli. Boli sve ono što je mogao da uradi, a nije. Boli sve ono što je tek trebao da prođe, a nije. Boli proleće, boli sunce, boli more, boli nebo, boli kiša. Boli sve ono što živi bez njega, boli čitav svet… Kada nam odlazi neko drag, sve odjednom stane, zaustavi se na trenutak i podseti na prolaznost, na godine koje su prošle i koje će proći. Pravimo iskorak iz sadašnjosti i postajemo deo beskrajne vanvremenske nedokučive staze koja vodi samo u jednom smeru. Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim. Jedan deo nas, možda najlepši. Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi sa njim i jedan deo našeg života koji smo proživeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio u sećanje. I na kraju, kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide posle. A posle, nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli. Boli i zadnji oproštaj od dragog bića sa kojim sam provela detinjstvo i ranu mladost i neraskidivim vezama skupa negovali i zadržali prijateljstvo do kraja. Čast mi je što sam te imala za prijatelja, dragi moj druže, Mikice Stojanovicu. Iskreno saučešće porodici.
Draga Vera zao mi je sto sto ste izgubil vaseg dragog brata. Nek mu bude dusa u miru. Molim vas primite moje saucesce!
Drags Vera I Ljiljo Primite moje iskreno saucesce povodom smrti drsgog Mikice. Bio he divan covjek. Laka mu zemlja bila I svjetlost vjecna svjetlila njemu. Amen.1
Uncle…moj uncle..nedostajace mi nase price tokom dugih americkih noci kojima smo budili jedan drugog,nerviranja oko utovara i istovara,rnjanja po bespucu… Vec mi nedostajes,punoo….nadam se da si otisao na neko bolje mesto od ovog Budi nasmejan kao sto si uvek i bio Uvek ces mi biti u mislima i hvala ti na svemu uncle Volimo te Sasa,Marija,Oga i Dunja
Dragi moj bato neka ti je vecna slava i pocivaj u miru.Ne mogu naci reci da izrazim bol zbog tvog odlaska,pamticu te vedrog i nasmejanog kakav si i bio.Ne verujem da si otisao ali se nadam da će mo se opet sresti.Iskreno saucesce snajki Ljiljani,sinovcu Marku i unuku Filipu od bate Raje,Gorice,Dejana,Ivane,Nikole,Natalije i “rodjaka” Luke
вечито захвалан на твом постојању. Враћао си веру у људе. Почивај у миру брате
Prijatelju.. sve je privremeno.. privremeno boravimo ovde, na ovoj planeti, privremeno se rastajemo.. i srecemo se opet negde, nekad.. Putuj spokojno svojom stazom .. …a mi cemo te pamtiti .. do novog susreta..
Bato moj, ti si sa ovih nasih drumova prepunih prepreka i muka presaltovao masinu na nebeske puteve koji ce te odvesti ka miru i spokoju. Mi koji smo ostali za tobom pamticemo te po dobru, tvom osmehu i velikom srcu u kojem je bilo mesta za sve nas koje si voleo Pocivaj u miru brate moj. Marku, ljiljani i malom Filipu najdublje saucesce u bolu koji ih je zadesio.
Poslednji pozdrav mom tecu Mikici, koji je uvek bio veseo i nasnejan,pre svega veliki i dobar covek, za sve nas , a narocito za nas Kurtice( kao sto si uvek govorio:”evo stizu ludaci”). Pocivaj umiru, neka te andjeli cuvaju. Iskreno saucesce tetki Ljilji i bratu Marku, od sestre Lile, zeta Vlada, sa Isidorom, Petrom i Stefanom.
Dragi teco Mikice,neka tvoja plemenita dusa nadje vecni mir.Hvala ti za podrsku koju si nam davao.Uvek cemo te se secati kao nasmejanu i veselu osobu.Jako je tesko poverovati da te vise nema.
Pamticu te uvek po smehu i zezanju, uvek si dio nasmejan, uvek cu se secati kako si voleo da me zekis i kad sam dosla kuci plakala da me svi zezaju da imam veliku glavu a ti kazes “nemas Njaso, nemas a mases rukom hihihi Pocivaj u miru, zauvek u srcu
It’s hard to forget someone who gave you so much to remember. I can’t believe you are really gone…Rest in peace uncle….
A thousand words can’t bring you back, I know because I’ve tried. And neither would a million tears, I know because I’ve cried. But, I know you are near, even if I don’t see you. You are with me, even if you are far away. You are in my heart, in my thoughts, in my life, always. Rest in peace my brother…
NjISKRENIJE SAUČEŠĆE OD PORODIC OBRENOVIĆ ŽARKA OLGICE DEJAN i TNJE i OSTAL MNGOBROJNE RODBINE SUPRUZI LIILANI SINU MRKU UNKU FILPU i OSTLOJ MNGO BROJNOJ RODBNI žARKO IZ čAČKA