Cvijeta Žugić rođena je 27. septembra 1940. godine u selu Gornji Gajtan-Ravništa, opština Medveđa, srez Jablanički, Leskovac, Srbija, Jugoslavija od oca Jovana i Kose Turović. 24. septembra 1962 godine Cvijeta se udala u Bojniku za Nenada Žugića, zvanog Rođo iz sela Savinca, sina Jovana i majke Radojke Žugić iz opštine Bojnik, Leskovac, Srbija, Jugoslavija. 1964. godine rodila im se kćerka Vesna. 1963. godine Rođo je otišao da radi u Nemačku a 1967. godine otišao iz Nemačke u Ameriku. 1973. godine Cvijeta je došla kod svoga muža u Ameriku i tu ostala. Kasnije im se pridružila kćerka Vesna. Cvijeta se razbolela od opake bolesti. Njeno plemenito srce prestalo je da kuca 28. jula 2000. godine. Telo pokojne Cvijete bilo je izloženo u Svetoj Gori, Srpskom Pravoslavnom i osvećenom pogrebnom zavodu u Čikagu, 3517 N. Pulaski Road. Pomen Cvijeti Žugić služio je otac Aleksandar Ivanović. Opelo je bilo održano u ponedeljak 31. jula 2000. godine u 11 sati pre podne u manastiru Nova Gračanica. Posle opela sahrana je izvršena na manastirskom groblju. Ožalošćeni: suprug Nenad Žugić, kćerka Vesna Lazić, zet Slavomir Lazić, unuk Petar, unuke Alakesndra i Milica, sestra Milena Šuković kao i druga mnogobrojna rodbina, prijatelji i poštovaoci. Mojoj Cvijeti Petak crni 28. jula, tužnu vijest moja kuća čula U dva sata posle pola noći Crni će mi gavranovi doći Vest donijet koja nije mila Jadna žena šta je doživila Smrt je za nju rano poranila A mene je tužnog ostavila Da bolujem cijeloga života Volio je, to nije sramota Crn se barjak iznad kuće vije Težak simbol nikom dobar nije Kuću našu pritisnula tama Nema bašte, nema baštovana Nema ruža, neće ih ni biti Čime dušo grob da ti okitim? Ljepotice s Radana planine Neće sunce više da mi sine Siv sokole iz Gajtanskih gora Nesta tebe nesta razgovora Sad ti zemlja belo lice krije Sunca nema da ti ga ogrije Nit meseca da mu kažeš jade Što ti doktor i bolnica dade Jadno srce kucati prestade I nikad ti prokucati neće Dok se zemlja oko sunca kreće Spavaj dušo i odmaraj telo Na tebi je gospodsko odelo Što ti ćerka i sestra kupile I za vječnu kuću pripremile Za dan jedan ili dva neće proći Svi ćemo ti dušo na grob doći I s tobom se vječno pozdraviti Spavaj dušo cvijete plemeniti Neka ti je spokoj duše, Amin. Nenad Žugić Ove stihove napisao je suprug pokojne Cvijete Žugić, Nenad Žugić-Rođa u želji da ostavi večnu uspomenu i sećanje na zajedničku prošlost, da upiše stihovima ono što misli o svojoj pokojnoj Cvijeti i da joj podari te stihove. Ova čitulja ostaće zauvek na internetu kao večna uspomena na Cvijetu Žugić.