Nikola je rođen u Smederevu 1922 godine, od roditelja Dimitrija i Ivke. Odrastao je sa bratom Vladimirom i sestrom Ljubicom (Teta Seka). Kao omladinac Nikola je svoju strast za plivanjem razvio dok je preplivavao Dunav i borio se sa njegovim brzim strujama.
Sa 19 godina, Nikola je bio svedok burnog izbijanja Drugog svetskog rata čiji uzburkani talasi su obuhvatili njegovu Otadžbinu Srbiju. Kao veliki antikomunista stupio je u Srpsku dobrovoljačku vojsku (Dobrovoljci) da brani svoju Otadžbinu i da sačuva srpsko stanovništvo koje je bilo na udaru sa svih strana. Kako se rat u Srbiji približavao kraju, Nikola se zajedno sa hiljadama svojih saboraca, povukao u Sloveniju, a zatim bio primoran da sledećih 5 godina provede po evropskim izbegličkim logorima. Tamo je i upoznao suprugu Oliveru (Dostanić). Pošto su njegovi saborci počeli da se sele širom sveta, tako su se i Nikola i Olivera iskrcali na obale Amerike i nastanili u Čikagu 1950-te godine. Tamo su podigli dvoje dece, Ivanku i Dimitrija.
Prekinuto fakultetsko školovanje je posle 16 godina pauze nastavio u Čikagu. Diplomirao je i magistrirao elektrotehniku. Sledećih 30 godina radio je za nekoliko istaknutih kompanija u Čikagu.
Nikola je voleo svoju Srpsku pravoslavnu crkvu (Svetog Vaskrsenja) u Čikagu. Bio je u crkvenom odboru i u odboru za izgradnju nove crkve na Redvud Drajvu u 1970-im godinama. Preko 50 godina je nedeljama pevao u horu Branko Radičević.
Nikola je nastavio svoju večnu strast za plivanjem i zato je svaki vikend tokom leta provodio sa porodicom na Mičigen jezeru. Plivao je kilometar za kilometrom, godinu za godinom, i deceniju za decenijom. U poznim godinama nastavio je da pliva u lokalnom klubu.
Nikola je bio brižan muž, koji je strpljivo i sa ljubavlju brinuo o Oliveri tokom njene duge borbe sa rakom.
U penziji Nikola je ostao odan crkvi, porodici, prijateljima, Otadžbini i plivanju. Decenijama je redovno pisao članke za Iskru, koje su bile mesečne novine u diaspori. Bio je velikodušan i uvek je pomagao drugima, posebno onima kojima je bilo najpotrebnije.
Nikola je uživao u svojoj nezavisnosti, živeo je u svojoj kući i vozio auto do sredine svojih 90-ih. Zbog zdravstvenih razloga, nevoljno se uselio u kuću svoje ćerke Ivanke i zeta Larija.
Nikola je jedan od poslednjih u generaciji hrabrih branilaca svoje Otadžbine koji su u to vreme bili mladi idealisti, puni energije i kada su Srbiji bili najpotrebniji. Ta generacija je bila prisiljena da napusti svoje domove i rasejala se širom sveta. Oni su generacija pravih srpskih rodoljuba, koji su voleli svoj narod, svoju crkvu, svoje porodice i koji su dostojanstveno gradili svoj novi život u dijaspori. Istorijska i neopevana generacija, ali velika.
Nikola je mirno preminuo 2-og jula 2023. Godine i to samo 5 dana pre svog 101-og rođendana. Tekao je životnom strujom i isklesao sebi svoj jedinstveni put. Plivao je ceo život; bez opiranja kada mu je život dozvolio nizvodni tok, a kada je morao da se bori uzvodno, činio je to sa hrabrošću, dostojanstveno i odlučno.
Na naše pitanje: “Tata, zašto si prestao da plivaš?” On je duhovito odgovorio: “Pa, stao sam posle jednog kruga jer sam se umorio.”
Tata, isplivao si dobro trku života, i sada možeš da počivaš u miru. Vječnaja pamjat!
Umesto cveća, molimo vas da date prilog ili Sabornom Hramu Svetog Vaskrsenja Hristovog ili horu HRC Branko Radičević.
Nikola, naš otac (Ivanka i Dimitrije sa supružnicima Larijem i Jasminom), naš deda (Svetlana sa mužem Piterom, Nikola, Aleksandar i Vladimir), naš pradeda (Danica i Aleksandra), moj brat (Ljubica Dobrilović, takođe poznata kao Teta Seka), naš Čika (sestrići i bratanci sa njihovom decom iz porodica Dobrilović i Todorović), neka ti je večan pomen. Vječnaja pamjat.
Mali Pomen obavljen je u petak 7. jula 2023. godine u 7:30 časova posle podne u Sabornoj Crkvi Svetog Vaskrsenja Hristovog, 5701 N Redwood Drive, Chicago, IL 60631.
Rodbina i prijatelji oprostitili su se od pokojnog Nikole u subotu 8. jula 2023. godine od 10 sati pre podne do 11 sati pre podne u Sabornoj Crkvi Svetog Vaskrsenja Hristovog.
Opelo za pokoj duše Nikole Ljotića obavljeno je u subotu 8. jula 2023. godine u 11 sati pre podne u Sabornoj Crkvi Svetog Vaskrsenja Hristovog..
Posle Opela obavljena je sahrana na groblju manastira Svetog Save, 32377 N. Milwaukee Avenue, Libertyville, IL 60048.
Posle sahrane poslužena je Daća za pokoj Nikoline plemenite duše u manastiru Nova Gračanica, 35240 N Grant Ave, Third Lake, IL 60046.
Za dodatne informacije možete se obratiti SVETOJ GORI, srpskom pravoslavnom pogrebnom zavodu u Čikagu na telefon 773-588-2200.
SA ISKRENIM ZALJENJEM SALJEM PORODICI NIKOLE LJOTICA - Naseg Cika Nikole - SAUCESCE SA ZELJOM DA MU GOSPOD PODARI RAJSKO NASELJE. VJECNAJA PAMJET
Draga Seko, celoj porodici saučešće na odlasku divnog i poštovanog čoveka. Marija i Grada
Dragi Mito, ivanka, Seko i svim clanovima vase drage familije zelimo Velja i ja da izjavimo nase naj iskrenije saucesce. Kum Nikola je bio moj kum; drzao me je na rukama na krstenju u Eboliju. Svestenik je bio pok.otac Danilo Milanovic. Ja skoro da se licno secam svog krstenja jer ja sam imala vec skoro godinu i po dana i rekla sam svesteniku, “Popo nemoj da mi seces moje loknice.” Mora da je se jadan kum Nikola izkozijo drzeci mene! Mi smo kao sve Dobrovoljacke/zboraske familije bili privrzeni u toj ratnoj nevoli ali kako je doslo do toga da moja mama pita Nikolu Ljotica da mi bude kum nikada mi nije bilo jasno. Moj tata, Vlastimir,Vlaja ,bio je knjizar i strasan Zboras ,knjizar Valjevski. On i njegov mladji brat, Ljubisav su obojica baceni na Kopaonik ( jednu grupu je vodio Rada Pavlovic, a moj tata drugu) kao padobranci da stupe u neki kontakt i formiraju odbranu sa saveznicima u ono kobno vreme nasrta paklenih partizana i Sovijeta. Cika Ljuba je ostao ziv ( i kasnije uhvacen i bio u zatvoru 8 god.; od mog oca nije bilo ni traga , mada su mi neki ljudi u Minhenu godinama kasnije pricali da je poginuo) I eto dragi mi kumovi, sada po prvi put da zapisem kako je da mi je kum bio jedan divan Bogu data smirenost covek Nikola Ljotic. Neka mu je vecna pamjat. Mira(Vlastimirka) Radovanovic Jovanovic
Večnaja pamjat deda Nikola počivaj u carstvu Božijem sa najboljim sinovima majke Srbije. Mrtvi niste o druzi mili još se čuje vaš gromki glas vaš duh silni u nama živi vaša duša lebdi izmeđ nas, vi ste pošli učitelju svome al u težak i krvavi boj i za našu lepu misao Zbora vi ste dali mlađan život svoj.
Cika Nikola, a pillar of the Serbian Orthodox Community in Chicago. Yes, he was part of a great generation but more importantly, he was the best of a great generation. A man of few words, who spoke by example. The definition of humility who silently helped those that no one else would help. Always there, always an example of someone good. Always there, always good to me and my family. Thank you for all that you did, never seeking an ounce of recognition. My prayer is that your reward for all the good that you have done will be in heaven. May your memory remain eternal. I know it will remain eternal in my mind as a Hero of all those that are good.
Бог да помене.Саучешће породици.Христос Воскресе.
Dearest Ivanka, Dimitri, Seka and Family, Please accept my heartfelt condolences on the passing of beloved Nikola. From my earliest memories, he was always a respected and admired pillar in our church and the Serbian community everywhere. I loved singing with Brankies for many years and hearing Nikola standing behind me with his lovely bass voice. A quiet and dignified man, he still had a great sense of humor and often teased my sister and me. What a wonderful rich laugh! He was devoted not only to his church and faith, but to his entire family. He spent a century in this world and he will now spend eternity in Paradise, singing with the angels; dear Olivera has been waiting for him. Rest in peace Nikola. Vjecnaja Pamjat ☦️