U petak 14. maja 2010. godine u 56. godini života prestalo je da kuca plemenito srce Jove Latinovića, rodom iz Kapljuha kod Bosanskog Petrovca, od oca Vlade i majke Đuke Latinović. Rodbina i prijatelji su se oprostili od pokojnog Jove u sredu, 19. maja 2010 godine, od pet sati posle podne do devet sati uveče u Svetoj Gori, srpskom pravoslavnom pogrebnom zavodu u Čikagu, 3517 Nort Pulaski Roud. Mali pomen održan je u sedam sati uveče u Svetoj Gori. Opelo i sahrana obavljeni su u rodnom Kapljuhu. Vječnaja pamjat. DUBOKO OŽALOŠĆENI: Brat Đurađ, brat Rajko sa suprugom Slavicom i decom Tonijem i Duškom, brat Drago sa decom Igorom i Borisom, sestra Gordana Ivaniš sa suprugom Danetom i kćerkom Draganom, sestra Milka sa kćerkom Vladanom, dragi prijatelji Milan Babić i Marjan Lazić sa familijama kao i ostala mnogobrojna rodbina, kumovi i prijatelji u Otadžbini i SAD. POMEN Šest mjeseci je prošlo kako te izgubismo dragi Jovo, naša desna ruko. Najmlađi si bio u porodici i prije 20 godina ode nam za Ameriku, majci i ocu da za tobom srce se otrže, a mi, braća i sestre, čekali smo da nam se vratiš. Nismo te dočekali. Igra sudbine, igra života i smrti, nostalgija, tvoj samački život u tuđini narušili su ti zdravlje i načeli tvoje veliko srce. Majka od tvog poginulog druga Rajka Stankovića reče: Zar je i njegovom srcu nešto moglo biti? A bilo je. Hvala ljudima sa svih strana svijeta koje je na bilo koji način tvoja smrt ganula i natjerala im suzu na oko. Hvala našem rođaku Milanu Latinoviću iz Australije, Čedi Stuparu iz Rusije, Milkici iz Kanade, tetki Borki iz Engleske, kumu Dušku iz Srbije. Hvala našoj Danijeli -Leli iz Subotice, koja je posjetila tvoj grob i zapalila svijeću. Hvala ljudima iz Bosne i Hercegovine: Mići Inđiću, Željki Kecmanu, rodbini Latinović i Gvozdenović, mnogobrojnoj rodbini našeg zeta Dane Ivaniša, komšijama iz tvog rodnog Kapljuha. Hvala ljudima iz Amerike : gosp. Dušanu Đorševiću iz Srpskog Pravoslavnog Pogrebnog Zavoda Sveta Gora u Čikagu na velikom povjerenju i razumjevanju, gos. Milanu Babiću i njegovoj supruzi Mileni koji kaže: Ja sam Jovu opremio kao rođenog brata. , gosp. Mariju Laziću i svima onima koji su te poznavali i družili se sa tobom u Americi. Hvala gospođi Nadici Golubović, tvojoj dugogodišnjoj prijateljici, koja kaže da je uvijek bila uz tebe, u najtežim trenutcima. Jovo, ponosni smo što smo te imali- poniženi što smo te izgubili. Kraj oca i majke počivaj u miru zavičajnom. TVOJI NAJMILIJI: brat Đurađ, za koga si se najviše bojao, sestre Milka i Gordana, koje obraza nikad nesuše, braća Drago i Rajko, sestričina Vladana i Dragana, i bratići : Igor, Boris, Toni, Duško, zet Dane i snaja Slavica.